Piše: Mirsad Đulbić
Nedavno sam išao u Gradski muzej pogledati jednovremeno šest izložbi. Prolazeći pored makete zeničke čaršije, sjetih se vremena kada ju je trebalo spasavati. Naime, promjena vlasti, sa jednopartijskog na višepartijski društveni sistem, je kod nekih ljudi, pa čak i visokoobrazovanih, stvorila u glavama predstavu, kako počinje nova era, a sve šta je do tada bilo, treba obrisati. Takvi su između ostaloga na brzinu, bez neophodnih priprema rasturili dvije lokacije Zeničkoga muzeja. Kada kažem rasturili, tada želim kazati i da je jako mnogo vrijednih starina bukvalno pokradeno. To svjedoči, da nisu krali neinformisani i neobrazovani. Između ostaloga je iz postavke koja bijaše u Hadži Mazića kući, izbačena maketa zeničke čaršije. Ne sjećam se tačno kada, ali je maketa prebačena u hol direkcije Željezare Zenica, naravno uz inicijativu tadašnjeg direktora. Na maketi zeničke čaršije, koja pokazuje čaršiju krajem XIX stoljeća, bilo je oštećenja, ali najveće je bilo u nedostatku čitavog jednog njenog dijela. Nedostajala je maketa prve pravoslavne crkve u Zenici sa drvenim zvonikom, parohijskim domom i crkvenom školom. Nakon konstituiranja Gradskog muzeja, maketa je obnovljena i vraćena gdje joj je mjesto, a sada izložena u novoj zgradi Gradskog muzeja.
Fotografirao sam s makete taj dio koji se odnosi na staru pravoslavnu crkvu i dao u prilogu ovoga teksta. To je u Zenici prva poznata pravoslavna crkva izgrađena oko 1836. godine na privatnom posjedu. Posvećena je 1837. godine Bogorodičinom pokrovu. Bila je to građena prilagođavanjem privatne stambena kuća Jove Dunđerovića u mahali Kulovica. Prvi paroh paroh prve zeničke pravoslavne crkve je bio Stevan Popović (1833.÷1860.). Objekat je bio manjih dimenzija, zidan od kamena, sa zasebno izdvojenim, odmaknutim drvenih zvonikom. U avliji, koja je bila kaldrmisana, nalazile su se još dvije zgrade. U jednoj je bila pravoslavna škola, a u drugoj parohijski dom. Taj objekt je srušen oko 1907. godine. Nova pravoslavna crkva rođenja presvete bogorodice je započeta sa gradnjom 1883. a završena i posvećena 1885. godine. Služba i školska nastava su se u staroj pravoslavnoj crkvi održavali do 1906. godine, a objekat, već podobro oronuo je srušen 1907. godine. Posljednji paroh i učitelj bijaše Jevrem Petronić.
Krajem XIX stoljeća u Zenici su registrirane kao stanovnici i porezni obveznici, slijedeće srpsko-pravoslavne porodice: Cvijanović, Čobanović, Čupović, Jeftić, Lekić, Maksimović, Milošević, Nikolić, Petrović, Ristić, Samardžić, Stefanović i Vuković.
Mahala Kulovica se protezala od sadašnjega raskršća ulica Londža, Talića brdo i trg A. Izetbegovića do pedesetak metara iznad raskršća ulica Talića brdo i Mejdandžik. Mahala je bila oblika trake. Na istočnoj strani je bila mahala Talića Brdo, sjeverno Čaršija, a u sredini mahale izvor kaptiran i uređen kao česma znana kao Kulovica. Ova voda je 1907. godine čunkovima sprovedena na Čaršiju, tačnije dio poznat kao Mejtaš, te je napravljena kamena česma ispod nivoa Mejtaša. Zatrpano 1910. godine, kada je sagrađena austrijska česma, a stanovnici Kulovice su opet sebi obnovili česmu, pa ju je potom općina 1936. godine iz temelja obnovila i osavremenila, da bi bila uništena gradnjom kineskog zida.
Mahala Kulovica, u kojoj je bila prva pravoslavna crkva, se po zvaničnim defterima vodila kao sokak u mahali Čaršija, ali je narod taj dio Čaršije ipak nazivao Kulovicom, sve dok Kulovice u cijelosti nije nestalo sredinom sedamdesetih godina.
Na fotografijama je prikazana maketa avlije prve pravoslavne crkve u Zenici, snimljena u Muzeju grada; fotografija česme Kulovica iz arhiva Muzeja grada i crtež stare pravoslavne crkve skeniran iz knjige „Zenička čaršija i mahale” (Sarić Mesud, 2006.)