Tekst: Damir Vučak Foto: Almir Alić Sjećam se jednog finog, tihog gospodina koji je ili stajao po strani kada su neki koncerti ili je sjedio kraj klavira zadubljen u neki svoj svijet. Muziku je volio kao rijetko ko u ovom gradu iako je završio tehnički fakultet. Skoro punih pola stoljeća je proveo uz klavir i začetnik je mnogih značajnih muzičkih manifestacija u našem gradu. Počeo je svoju muzičku karijeru u prvom zeničkom rock bandu “Plameni dječaci” a surađivao je sa mnogim zeničkim poznatim pjevačima, od Miše Sobolja i Emila Trogrlića do Zlatana Alispahića Zlaje i mlađahnog Ivana Jelića. Skoro svi oni su se okupili sinoć da bi odali počast velikom maestru i da bi dostojno obilježili godinu dana bez čika Emila. Binom su se smjenjivali svi oni koji su surađivali sa tim doajenom zeničke kulturne scene. Na bini je bio i band na čelu sa Murisom Nunom Alihodžićem, Davorin Bošnjaković, vječiti mladić zeničkog rocka Saša Domuz i mlade snage Ivan Jelić i Cvetelina Grahić koja je za mene potpuno otkrovenje. Otpjevala je dvije izuzetno zahtjevne melodije bez ijedne greške i mislim da je pred ovom mladom djevojkom svjetla budućnost. Na bini su se pojavila i dva hora, zbor HKD Napredak i Omladinski hor sa kojim je pokojni Emil plodonosno surađivao od samog početka. Izuzetno emotivno skupu sa prisustvovali glumac Žarko Mijatović i novinar Branko Tucaković koji su sa publikom podijelili svoja sjećanja na pokojnika koji je svojim djelom zadužio brojne generacije Zeničana. Koncert je završen pjesmom iz mjuzikla “Jalta, Jalta” u izvođenju svih učesnika ovog svečanog skupa. Prošla je godina bez čika Emila ali nam je i pokazala koliko je bio njegov značaj u kreiranju kulturne scene našeg grada. Njegova supruga i djeca Gloria i Slaven su svakako ponosni na lik i djelo svog oca.