Piše: Mirsad Đulbić Na mojoj generaciji su vršeni razni eksperimenti i obrati (revolucije). Osnovna škola Pošli smo u IV Osnovnu školu u zgradi Klostera, sada KŠC Sv. Pavao. Prva dva razreda smo nosili plave kape, kao željezničarske. Na njima mesingane rimske brojeve koji su označavali razred u koji idemo. U prve dvije godine sam učio pozdravljanje dobar dan, dobro jutro i slično, a oslovljavanje sa gospodin, gospođa itd. U trećem razredu obrat. Nema više kapa, pozdrav je zdravo, a oslovljavanje sa drug, drugarica. Na koncu šestoga razreda, radosna vijest, obrat – ukinuta je mala matura, koja se polagala nakon osmog razreda, odnosno kako se to zvalo, nakon četvrtog razreda niže gimnazije. Završetkom šestoga razreda osnovne škole, ko želi išao je u školu učenika u privredi (ŠUP) radi izučavanja raznih zanata. Srednja škola Nakon osnovne škole, obrat – moramo ići psihologu, da procijeni usklađensot želje sa psiho mogućnostima. Psiholog se nalazio u sadašnjoj Fakultetskoj ulici. Nakon njega po karakteristiku od Narodne omladine. Nisam bio član, što je interesantno, pa sam morao u općinski sekretarijat Narodne omladine, da mi napišu. Bijaše stariji omladinac, prezimenom Ajanović, koji mi je napisao karakteristiku, da nisam mogao povjerovati, da se odnosi na mene. Super, a ja se bio prepao. Dolazim pred Srednju tehničku školu da upišem elektro odsjek. Na stepeništu me komšinica F.D. nagovori na obrat – da upišem mašinski odsjek. U tu zgradu tehničke škole nismo išli ni jedan dan. Tokom ljeta desio obrat i napravljena su dva školska centra. Mašinci i električari su prebačeni u Elektromašinski školski centar i spojeni sa Industrijskom školom. To je bila neka vrsta politehnikuma, više engleskoga, manje ruskoga tipa. Pokojni Zlatko Stipetić je bio pokretački duh škole. Uveo nam je kretanje po školi u lakim patikama, a cipele smo izuvali i ostavljali u posebnom odjelu na ulazu. Toaletne prostorije su bile čiste i uredne, kakvih trenutno nema ni na jednom fakultetu UNZE. Umjesto tehničke škole, po ekperimentu i obrazovnom obratu, svi smo prve dvije godine izučavali neki od desetak elektro i metalskih zanata. Nastava je bila šest dana sedmično, sa početkom u 6,00 sati i trajala je do 14,00 sati. Nedjeljno smo imali 24 sata izučavanja zanata u školskim, jako dobro opremljenim radionicama (3 dana po 8 sati) i cca 27 sati tzv. teorijske nastave (3 dana po 9 školskih sati). Nakon druge godine smo radili diplomski rad za jedno od zanatskih zvanja. Ja sam ručno izradio za manje od 24 sata, kombinirana kliješta, te odbranivši diplomski postao mašinbravar. U treći razred je prelaz bio na bazi uspjeha iz prethodna dva. Opterećenje nastavom je već bilo manje. Nakon trećeg razreda, opet obrat: ukidaju se centri, pa idemo u STŠ „Đuro Salaj“, sadašnji Mašinski fakultet, gdje smo se upisivali u prvi razred. Diplomski rad i zvanje mašinskog tehničara. Fakultet Nakon tehničke škole, zaposlio sam se jula 1965. g. i opet obrat – privredna reforma. Novi dinar, bez dvije nule, plaće povećane linearno 30%. U augustu, moj dobar frend, sada pok. A.M. uzme od moje majke papire i prijavi me na Mašinski fakultet Sarajevo, bez polaganja prijemnog ispita. Prekidam rad i odlazim studirati. Kod upisa na fakultet, problem. U statistički list upisujem nacionalnost Musliman. Službenica mi vraća dokumente. Ona tvrdi da nema te nacionalnosti. Ljutim se. Pominjem anekse Ustava iz 1964., pa tražim direktora i saznajem, da nije direktor nego dekan fakulteta. Ljut kao dva risa, ja dekanu, dobroćudnom finom čovjeku B.B. On me smiruje, popijemo po sok i kafu, i potom zajedno u studentsku službu. Dekan B.B. im objasni da sam u pravu kako po Ustavu, tako i po rodnom listu, gdje mi je 1946. g. upisana ta nacionalnost. Obrat. Postajem prvi student Univerziteta Sarajevo, koji se upisao kao Musliman. Meni normalno i ne pravim od toga predstavu, čak i ne pominjem. Prvih mjeseci vozarim. Mjesečna karta 2.450 NDin. Vozara nas ima podosta, pedesetak. Ustajanje u 4,00 sata, brzi LP u 05,10 sati za Sarajevo. Nastava od 8,15 sati, pauza za ručak, popodnevne vježbe u kabinetima, pa povratak šinobusom SA-TZ u 19,00 sati. Kući oko 21,00 sati. Dobijem stipendiju 11.600 NDin i preselim u Sarajevo. Koncem prve godine, obrat – reforma visokog obrazovanja i član 54 Zakona, koji kaže, da student koji iz tri puta ne položi ispit gubi pravo studiranja na fakultetima u SFRJ. U indekse za svaki ispit se „udara“ znak trokrake zvijezde, popularn „mercedes“. Raste nezadovoljstvo među studentima. Stiže 1968. g. Početkom godine poskupljuju smještaj i ishrana u studentskim domovima. Smještaj za 70% a ishrana 100%. Savez studenata u februaru 1968. traži vraćanje cijena na staro ili linearno podizanje visine stipendija. Zahtjevi glatko odbijeni! Počinju studentske demonstracije u Francuskoj. Pratimo vijesti na stranim radio stanicama i u čitaonici strane štapme pri radničkom univerzitetu „Đuro Đaković“ – Sarajevo. Opet obrat! Donosi se odluka o izlasku na demonstracije. Planirano je 5.000 studenata, ali pred Narodnim pozorištem je preko 8.000. Kolona ide prema Vječnoj vatri pa Titovom prema Marin dvoru. Zaustavljamo par tramvaja „vašingtonaca“. Palimo jedan tramvaj. Izvrćemo milicijskog fiću. Stiže i milicija na konjima, a vatrogasna kola sa vodenim topovima u pripremi na početku ul. Valtera Perića. Počinje okršaj studenata protiv milicionera na konjima. Par milicionera je ateriralo sa konja. Dolazi pomoć milicijske pješadije. Ima ih više stotina, možda hiljadu. Prijete suzavcem i vodenim topovima. Vatrogasci se povlače kada na njih jurne par hiljada studenata. Milicijska pojačanja pristižu. Dolazi i nešto vojske iz obližnje kasarne „Maršalke“. Nisu naoružani i nemaju kontakta s nama. Drže leđa miliciji. Milicija nas rasturi na više grupa. Ja sam u grupi, koja je „nabrala“ prema groblju Lav. Krijemo se po groblju do večeri, a onda, svak na svoju stranu. Par dana kasnije se ide u Beograd, mislim pred Dan mladosti. Skupilo se preko 80.000 studenata. Milicije i vojske, ni broja im se ne zna. Sa Novog Beograda se ide na Savski most. Cilj je Skupština SFRJ. S druge strane mosta vide se oklopljeni milicioneri, borbena vozila, vodeni topovi i vojska. Zvučnici milicije upozoravaju da se stane. Stajemo na trećini mosta. Sam, bez ikoga, dolazi pok. Veljko Vlahović. Pregovori su na polovini mosta, sa predstavnicima Saveza studenata završeni za manje od pet minuta. Studenti su tada vjerovali samo Veljku Vlahoviću. Obrat na staro! Ukida se član 54 Zakona o visokom obrazovanju, cijene smještaja i prehrane se vraćaju na raniji nivo i „zaleđuju“ na dvije godine i neće se voditi kaznene procedure protiv učesnika demonstracija, sem onih, koji su ih koristili u političke svrhe. U Sarajevu nije bilo takvih i sve se završilo bez posljedica, sem zapaljenog tramvaja i prevrnutog milicijskog fiće. Politika ipak radi svoje. Prave nam obrat: ukida se Savez studenata i pripaja Savezu socijalističke omladine, a redakcija studentskog lista „Naši dani“ je kompletno smijenjena. Na fakultetima kampanja za masovni prijem studenata u Savez komunista. Mene i dalje, kao i sada nema u politici. Radim svoj posao. Idemo dalje.

• Login or register to post comments
• Feed: Zenica Online - online novosti i price iz Zenice
• Original article