Tekst: Hana Kazazović Foto: Almir Alić Sinoć je završena kulturna manifestacija Zeničko proljeće, i to otvaranjem likovne smotre “Aprilski salon” te koncertom sjećana na Emila Jekauca. Damir i ja smo se podijelili pa će vam on pisati o koncertu a ja o izložbi. U prostoru nekadašnje Gradske kafane su likovni umjetnici iz ZE-DO kantona postavili netipičnu izložbu. Kakvu? Čitavu Gradsku kafanu pretvorili u neku vrstu instalacije, odnosno umjetničkog paviljona. Time su napravili vezu između onoga što je ovo zdanje nekad predstavljalo i onoga što bi u budućnosti moglo postati. Cilj svega je da se pokaže sa kakvim poteškoćama se oni susreću u svom radu nemajući odgovarajući i stalni izložbeni prostor, te na propadanje objekata koji su nekada bili i te kako živi i imali svrhu. Ovo je otprilike sve što sam uspjela shvatiti čitajući razna pojašnjenja, pričajući sa umjetnicima i napinjući svoje vijuge da shvatim gdje sam se to našla sinoć i šta sve skupa kompletna instalacija predstavlja. Konkretno sam posljednji put ušla u Gradsku kafanu 1991. godine za svoju matursku proslavu nakon završetka osnovne škole. Moram vam priznati da se ova kafana poprilično promijenila od tada. Sjećam se kad je naših sedam razreda došlo tu na proslavu da je sve blještalo, da je sve bilo živo i puno radosti. Valjda mi je zbog tog sjećanja njeno sinoćnje izdanje i bilo tako sumorno i tužno. Pustoš i prljavština su glavne odrednice ove nekadašnje ljepotice. Toliko prljavštine da sam se ja zaista čudila svima onima koji su uzeli piće prilikom razgledanja izložbe. Naročito ako se uzme u obzir da je jedna od umjetničkih instalacija bila napravljena od praznih pivskih flaša i praznih flaša od sokova. I kad god sam vidjela nekog da prolazi sa pivom u ruci pomislila bih da je uzeo jednu od onih sa poda. Posebno sablasno izgleda kuhinja. Prazna, prljava, hladna…praćena zvukovima iz stvarne kuhinje koji se čuju sa razglasa stvarno izgleda jezivo. Zato mi se posebno sviđa Almirova fotografija broj 3, napravljena baš u toj kuhinji. Dvije sjene koje vidite na njoj izgledaju poput pravih duhova. Ko zna, možda i jesu pravi?! Po gradu se već uveliko pletu priče o tome u šta će se to pretvoriti Gradska kafana. Ima tu raznih varijacija koje se svima manje ili više sviđaju. Nekako se najviše pominje galerija kao njena moguća buduća uloga, a meni bi lično bilo žao da se ona ograniči samo na galeriju. Činjenica je da naši umjetnici sada nemaju stalni izložbeni prostor, poput onog koji se nekad nalazio u prostoru banke koja je opljačkana prije neki dan. Ali, da li Zenici treba baš tolika galerija ili bi bilo bolje da Gradska kafana postane centar zeničke umjetnosti i kulturnih dešavanja? Zar ne bi bilo lijepo da se na jednom mjestu mogu održavati književne večeri, koncerti, razgovori, izložbe i razne druge lijepe i kulturne stvari? Da svi umjetnici tu mogu predstavljati svoja djela i radove? Ja mislim da bi to bilo najbolje i da bi tako ovo zdanje češće bilo ispunjeno. A iskreno se nadam da će pri odlučivanju o tome šta će biti od svega malo manje odlučivati sujeta a malo više razum, te da se neće po pravilu slušati samo oni koji su najglasniji.

• Login or register to post comments
• Feed: Zenica Online - online novosti i price iz Zenice
• Original article