Ležim budna od nekih 6 sati ujutro i skontah da sigurno nema više ništa od spavanja. Kod mene očito stres dolazi malo kasnije. Kako sam već napisala na Zenica-Online, juče mi je obijena radnja. Nije neka velika šteta u pitanju, bar ne materijalna. Posebna sreća u svemu je da je radnja osigurana i da će mi, ako mi osiguravajuća kuća nije u međuvremenu propala a da ne znam, šteta djelimično biti vraćena.
Ali, očito je psihička mnogo veća. Čak me u 6 ujutro i probudilo to što sam sanjala da smo našli provalnika, i probudila sam se kad smo nazvali policiju da mu ne bismo mi sudili. I sad ne znam jeli u tom mom snu stigla policija i hoće li išta učiniti. A ne mogu ponovo zaspati.
Razmišljam o tome kakvo nam je vrijeme došlo. Noć prije je u radnji pored moje izvršena takođe provalna krađa i odnesen je novac. Komšija kaže da su kod njega pokušali ali da nisu uspjeli valjda. Kod njega neki smotani lopov bio, bar se mogu pohvaliti da je kod mene profesionalac djelovao. Ne posjećuju mene svakakve šuše i nesposobnjakovići već pravi stručnjaci koji sve urade za čas i niko ih ne vidi.
Posebna je priča što u toku radnog vremena, čim mrak padne zaključam radnju i onda kroz izlog ocijenim ko je “siguran” a ko ne. Da vidite kakva je mrakača u centru gdje je radnja sve bi vam bilo jasno. Naročito nakon posjete jednog konzumenta narkotika od neki dan poštujem to pravilo. Čim sunce zamakne za brdo ja okrenem ključ u bravi. Mislim, bar sam do sinoć kontala da mi ta brava daje neku sigurnost. I tog narkića sam se riješila tako što sam zvala komšiju i kad je komšija stigao on je otišao. Sad nešto kontam, moguće da mu je to tad bila izvidnica prilikom koje je odabrao artikle koje će ponijeti sa sobom.
Smiješan je osjećaj kad znaš da si totalno nezaštićen i da ti niko ne može pomoći. Policija je napravila uviđaj, napraviće i zapisnik koji služi da se evidentira slučaj. I gotovo. Čak i da nađu lopova sa njim ne mogu ništa. Garantovano je neki koji već ima evidentiranih djela i to će mu samo dodati na spisak. I kad dođe do suđenja dobiće par mjeseci i nalog da vrati štetu. To se naravno – nikad neće desiti, a od toga što će on par mjeseci sjediti u zatvoru ja nemam ništa. Za to vrijeme doći će neki novi od kojih ćemo strahovati i zaključavati se,od kojih ćemo kriti torbe na pijaci i zbog kojih ćemo se osjećati nesigurno u svom vlastitom gradu.
Voljela bih vjerovati da će se to nekad promijeniti ali iskreno – ne znam na osnovu čega bih mogla vjerovati u tako nešto.
- Login or register to post comments
- Feed: Cyber Bosanka
- Original article
