Kao da živim u zoni sumraka

Danas sam na zenica-online.com pisala post o mom gradu Zenici i njenim problemima sa nelegalnim uličnim prodavačima. Konkretno, u samom centru grada, u glavnoj ulici se nalaze ulični prodavači koji na kartonskim kutijama prodaju robu sumnjivog porijekla, bez papira, bez uređenih štandova i naravno, na tu robu ne ide nikakav porez.
Kakva je roba? Ima tu svega, od gaća i čarapa, do velikih filmskih hitova. DVD Avatar tu možete kupiti za jednu konvertibilnu marku (0,50 Eura). Haos je u toj ulici, mene podsjeća na one ružne snimke zaostalih krajeva koje sam nekada gledala na TV-u i bila sretna što tako nije i ovdje. Da, dočekah da tako, i mnogo gore, bude i ovdje.
Lokalna vlast ćuti. Ponekad pošalje inspekciju i policiju, oni ih potjeraju a prodavači se sklone. Čim policija zamakne za ugao oni se vrate. I tako stalno.
Pomenuh u tekstu i kako je to sve nelegalno i zakonom zabranjeno. Zakon, mrtvo slovo na papiru. Za neke važi, za neke je predmet izrugivanja. Da li će nekad doći vrijeme da počne da se primjenjuje ne znam, ali se uporno nadam a sve manje vjerujem u to.
Čitam blogove iz regiona. Situacija nije sjajna ni u drugim mjestima. Očito smo dobrano za***** na ovim prostorima pa stojimo u mjesti ili kaskamo unazad.
Gledala sam danas inauguraciju Ive Josipovića. Nisam imala tu namjeru ali sam posmatrajući do savršenstva dovedenu ceremoniju pokušala da se sjetim sve trojice predsjednika moje države. Vječito zaboravim bar jednog. Pa sam onda pokušala da zamislim kako bi izgledala inauguracija u državi zvanoj Bosna i Hercegovina – trojica predaju dužnost, trojica primaju. Pa bi se garant posvađali oko toga ko ima prednost kod predaje, pa ko će kome prvi čestitati i slično. A posebno sam se zamislila oko toga kako bi neka naša televizija odradila prenos. Koliko bi ekran trebao za to da se svi oni onako čoporativno uguraju u njega?!
Da, kad god vidim kako to funkcioniše negdje postanem svjesna lošeg stanja države u kojoj živim. Nemamo ni himnu, imamo samo gomilu nekih ljudi koji troše državu na sve moguće načine. Gomila kravataša, više ih ne razlikujem, ne mogu ih popamtiti, ne znam ko je u kojoj vladi, u kojem parlamentu, ko šta radi uopšte i da li u stvari iko išta radi?!
Sudeći po stanju koje vlada čini mi se da su svi digli noge na sto i čekaju oktobar, nove izbore. Samo su se grdno za****li. Do oktobra ovdje niko neće ostati živ. Ostaće samo oni da glasaju sami za sebe.
Ako, tako je i najbolje, i tako su sami sebi najvažniji!