Razmišljam o tome kako nastaje nečije mišljenje o gradu u kojem nikad nije bio? Kako ja formiram mišljenje o nekim gradovima u kojima nisam bila, i to čak ide dotle da imam skroz pozitivno ili nekad sasvim negativno mišljenje o njima? I otkud uopšte da mislim o mjestima koje nisam posjetila?
Već sam nekoliko puta pisala o tome kako bih teško mogla bez interneta, odnosno kako bi mi život bez njega bio mnogo komplikovaniji. Koristim ga za sve što je moguće, tražim informacije, učim o svemu što me interesuje, istražujem, komuniciram, kupujem… Meni je on toliko postao sastavni dio života pa često mislim da je svima tako.
Kakav je to osjećaj trošiti tuđe pare? Kakav je osjećaj biti dužan na mnogo mjesta, da ne kažem na sve strane, i nastaviti živjeti kao da ti je u životu sve normalno? Kakav je to osjećaj kad umjesto plaćanja rate za kredit spakuješ stvari i odeš na more?
Kad idem na posao uvijek mi se po glavi vrzma hiljadu misli. Moguće da je to zbog toga što navodno mozak najbolje radi dok je tijelo koje ga nosi u pokretu. U svakom slučaju kod mene je tako – čim napravim prvi korak odmah mi nešto padne na pamet i tako sve dok ne stignem na cilj.
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
